November 29, 1999
Komentar intervjua Zorana Djindjica objavljenog nedavno na ds.org.yu datog listu "Profil"
25/10/1999. Osoba koja vodi intervju je Vesna Radusinovic.
U Stejt dipartmentu, cula sam, postoji zvanicna definicija Zorana Djindica "To je covek koga
ne mrzi da ustane u pet sati ujutro da ucestvuje u televizijskoj emisiji za nemacke domacice,
ali nema vremena da primi americkog drzavnog sekretara". O cemu se radi?
Djindjic - Znam za tu pricu, ali uvod je malo poduzi. Posle uvodenja sankcija 1992. godine
blokirano je 20 miliona dolara beogradskih para, u Njujorku, na posebnom racunu za
izgradnju Hale sportova na Novom Beogradu. Odlukom Saveta bezbednosti taj novac je
zamrznut, kao i ceo novac u toj banci. Ukidanjem sankcija 1995. godine, deo jugoslovenskih
sredstava trebalo je da bude osloboden, ali su Amerikanci zadrzali spoljni zid sankcija i sav
taj novac je ostao i dalje blokiran. Prilikom posete Vasingtonu 1997, Vuk Draskovic, Vesna
Pesic i ja smo u Stejt dipartmentu bili kod Madlen Olbrajt, i Rudolfa Perine, koji je onda bio
sef za nas region. Ja sam bio poneo dokumentaciju o tim parama grada Beograda i trazio
sam da se tih 20 miliona dolara deblokira. Na tih nekoliko sastanaka, bez imalo snebivanja
pitao sam kada cemo da dobijemo te pare. Cekajte, nema nikakvih problema, govorili su
nam. Evo, za deset dana, cim se vratite, sve ce da bude zavrseno. To su vase pare, gradske
pare, nisu drzavne. A drugo, one ne ulaze ni u kakav deobni bilans, nisu to pare stare
Jugoslavije, nego su namenske pare za izgradnju Beograda. Kad smo se vratili u Beograd,
rekao sam svojoj sekretarici u Skupstini grada da pozove kabinet Madlen Olbrajt, i pita sta je
sa tim, i kada ce konacno da bude doneta odluka. Posle sedam-osam dana telefoniranja,
dobio sam odgovor, da od toga, ipak, nece biti nista. Jer, oni su toboze proveravali i shvatili
da je to osetljivo pitanje, jer bi Hrvati i Slovenci bili nervozni, ako bi videli da se deblokiraju
neke srpske pare. Dok bi oni njima objasnili da to nije to, oni bi se jako uznemirili. Zbog toga
je i reseno da se ipak, saceka ukidanje spoljnjog zida sankcija. Naravno, bio sam revoltiran i
trazio da mi to pismeno obrazloze. Odgovorili su: Ne, ne moze napismeno. Oni su to nama iz
prijateljskih razloga uopste i rekli. Inace, to je veoma ozbiljna stvar. Šest meseci treba da
prode, dok oni ne naprave taj odgovor. Mesec dana kasnije najavili su da u junu dolazi u
Beograd Madlen Olbrajt, sa idejom da je ja, kao gradonacelnik, svecano docekam na
aerodromu i otpratim do kuce u kojoj je u Beogradu provela detinjstvo. Citav taj
sentimentalni dolazak trebalo je da bude propracen prigodnim protokolom. Rekao sam da je
to sjajno, ali postavio sam uslov da u Beograd donese cek na 20 miliona dolara. Ili, da
donese odluku da su nam te pare deblokirane. Inace, ja ne mogu da je primim. Oko toga je
nastao pravi mali skandal. Posto mi nista nije odgovoreno, da li ce ona da resi taj nas
problem ili ne, ja sam tog dana otisao u Pancevo na neku tribinu i nisam se ni pojavio na
koktelu koji su tim povodom Amerikanci priredili. Iako je od tada proslo dve godine, i dalje
od Amerikanaca slusam kako sam ja jedan veoma nepristojan covek. A ako sam takav sada -
kakav bih tek bio kad bih eventualno dosao na vlast. Nema gde se Madlen Olbrajt nije
iscudavala i zalila na mene, od Tajvana do Evrope, na svim diplomatskim vecerama. Nikako
ne moze da shvati da postoji neko ko se prema njoj ne ponasa snishodljivo.
Iz svega ovoga se vidi da je ceo ovaj intervju reziran od strane Djindjica, slicno onom
Milosevicevom datom Washington Post-u. Ko uopste zna za Djindjica u Americi i koga uopste
briga za njega? On i njegova partija do sada nikada na izborima samostalno nisu mogli da
skupe vise od 300.000 glasova a da i ne govorimo o njegovoj ekstremnoj levoj orijentaciji i
bliskosti idejama Mire Markovic. Zasto bi njega Amerikanci podrzali? Djindjic je igleda jedan
veoma zbunjen amater politicar ili se samo pretvara. Njegove veze sa SDB, Mirom Markovic i
ostalim staljinistima na vlasti ne mogu da budu slucajnost. Ovim intervjuom Djindjic zeli da
pokaze svoj izrazit levicarski, anti-americki stav kako bi naterao Amerikance da osustanu od
svojih planova za destaljinizaciju i demilosevicizaciju Srbije. U prevodu: "I posle Slobe Sloba
(Djindjic)". Medjutim, Djindjic se ovde pokazuje i kao nevidjeni lazov, blatantno izmisljajuci
kojekakve price u koje ni mala deca ne veruju kako bi jos vise sebe uzdigao kao levicarskog
lidera i takmaca Miri Markovic za mesto omiljenog moskovskog levicara koji bi trebao da
dobije pare iz Kremlja. Moskva je odavno napravila svoj izbor i on se do kraja nece menjati tj.
sve dokle se brane ruski komunisticko-imperijalisticki interesi u Srbiji. Slicno Djindjicu, i Vuk
Draskovic cesto voli da putuje u Moskvu i tamo se dodvorava ruskim imperijalistima i prodaje
Srbiju za saku rubalja. Iako mi mozemo da mrzimo ruske imperijaliste u svakom slucaju ne
mozemo da ih tretiramo za budale jer samo bi budala podrzala Djindjica ili Draskovica umesto
Milosevica koji je ipak profesionalni politicar za razliku od ove dvojice neukih amatera. Da su
kojim slucajem Djindjic ili Draskovic dosli na vlast 1990. NATO bi se setao po Beogradu jos 1991.
Kakav je utisak ona (Madeline Albright) ostavila na tebe?
Djindjic - To je zena koja zivi sama. Bila je dugo profesor, potpuno posvecena nauci. Sada je
apsolutno posvecena politici. A takvi iskljucivi ljudi cesto izgube i osecaj za obican zivot.
Ona je veoma iskrena, odlucna, a mislim i - postena osoba, kojoj je politika postala bukvalno
citav zivot. Pomalo je izgubila osecaj za ljude i njihove svakodnevne probleme, od kojih su je
odvojili neki instrumenti moci, narocito u Americi, koja poseduje najvecu silu na svetu.
Inace, ona ume da bude i veoma simpaticna, vrlo je bila zainteresovana za situaciju u Srbiji i
pokusala je da s nama malo prica na srpskom.
Djindjic i osoba koja vodi intervju su na ti. Vrlo interesantno! Posebno zato sto svi u DS
moraju da ga oslovljavaju sa Dr. Djindjic. U ovom delu intervjua Djindjic se spusta na nivo
Seselja posvecujuci vise paznje licnom zivotu Albright-ove nego americkoj spoljnoj politici
koju ona samo sprovodi. Svi znamo ko je glavni po tom pitanju a to je Bill Clinton i americke
multinacionalne kompanije. Ovo me podseca na ono Seseljevo o Kostunici "koji stanuje u
jednom vrlo velikom stanu sam sa devet macaka".
Cak i americka stampa je pisala da je bombardovanje Srbije bio zapravo privatni rat Madlen
Olbrajt?
Djindjic - U tom smislu - sto je ona sve diktirala, mozda i - jeste. Meni je cak jedan visoki
evropski politicar rekao, da je, recimo, njima garantovala da ce, posle pet dana
bombardovanja, Milosevic da potpise bukvalno sve sto se od njega trazi. A posle pet dana, sa
istom samouverenoscu rekla je: "Šta da radimo, sad smo u to usli i ne mozemo tek tako da
stanemo." To je vec bilo ucenjivanje, posto niko nije ni bio pripremljen za taj rat, niti javno
mnjenje, niti pojedine partije, niti Evropa uopste. Svi su ocekivali - pet dana simbolicnog
bombardovanja. "Ako vi necete, mi moramo dalje ici sami", govorila je Madlen Olbrajt. "Mi
moramo to terati do kraja... " Nije uopste htela da prizna da je pocetna prognoza bila
potpuno pogresna. I dalje je ponavljala da je Milosevic kukavica, covek bez karaktera, koji
ce kad-tad morati da popusti.
Osoba koja vodi intervju ocigledno nema pojma o americkoj stampi i politici jer u Americi
postoje hiljade listova koji imaju prava da pisu sta hoce dok kod nas postoje pro-milosevicevski
i malo manje pro-milosevicevski listovi (oni koji treba da zavaruju narod da postoji opozicija u
Srbiji). Miloseviceva propagandna masinerija narocito voli da koristi pojedine americke novine
(levicarske uglavnom, finansirane od strane KGB-a) koje radi publiciteta i veceg tiraza pisu
svakakvo djubre samo da bi time privukli paznju citalaca. Najpopularnij su Nationala Enquirer
i TV sou Jerry Springera. Postoji takodje i velika stranacka netrpeljivost u Americi koja nekada
rezultira u nevidjenim glupostima slicno onoj vezanoj za Kosovsku krizu kada su republikanci
napadali demokrate zbog bombardovanja Srbije ne zato sto vole Milosevica ili sto misle da je
to pogresno nego zato sto je to uradio Clinton - demokrata. Jos od vremena bosanske krize
1992. republikanci su zagovarali bombardovanje Srbije. Kada je konacno do toga doslo 1999,
onda su gotovo preko noci svi republikanci poceli da osudjuju Clintona i njegovu odluku za
bombardovanje kako Clinton ne bi dobio kredit za Kosovo i time pomogao Al Gore-u da pobedi
na izborima 2000-te. Da je kojim slucajem Dole bio predsednik i da je naredio bombardovanje
Srbije onda bi svi republikanci bili za a demokrate protiv. Sve je to prljava politika. Djindjiceva
prica koju ovde prica je jos jedna u nizu izmisljotina i gluposti koje on uporno pokusava da nam
servira. Kao Amerikanci su budale, ne znaju oni da je Milosevic staljinista i ruski placenik.
Koji su to ruski rezim Amerikanci tako lako srusili za proteklih 50 godina? Da su vec tako
mislili onda bi Srbiju bombardovali jo za vreme rata u Sloveniji 1991. a ne bi cekali punih
osam godina i genocid na Kosovu. A ko su ti prijatelji Djindjica bolje i da ne razmisljamo kada
znamo da je mnogo voleo da se druzi sa clanovima nemackih komunistickih teroritsickih
organizacija sponzoriranih od strane KGB-a. Kasnije ce i sam, tokom intervjua, priznati da su
njegovi nemacki prijatelji bivsi marksisti i placenici SSSR-a.
Bez obzira sta o njemu mislila, njoj se neuporedivo vise svida Milosevic, jer je kukavica, od
tebe koji nisi hteo pompezno da je pratis kroz Beograd?
Djindjic - Verovatno. Ja mislim da sam je nehotice povredio do srca. Te velike zemlje obicno
su nemilosrdne kad mali pocnu da traze neka svoja prava, a da to nije u nekom dilu, u nekom
dogovoru. Nepristojno je od njih traziti i ono sto je tvoje. Lakse bi ti oni sami nesto dali. Ali,
strasno ih nervira kad trazis nesto svoje, sto su oni prisvojili. To je za njih ocigledan signal za
pobunu protiv uobicajenog i opste prihvacenog reda stvari. Ali, to je samo jedan od razloga
nepoverenja koje u jednom delu americke administracije postoji u odnosu na mene. Drugi je,
to sto sam ja neskriveno proevropski orijentisan. To je za njih vec - opasno. Neki u tome cak
vide i pokusaj izbacivanja Amerike iz igre, u trazenju nekih bilateralnih resenja, pravljenja
nekih toboznjih tajnih aranzmana, gde kao da se nesto muti njima iza leda. Ja sam
Evropejac, isto kao sto sam i Srbin, a nisam nikakav apstraktni kosmopolita - da ne znam ko
sam. Nisam gradanin sveta - neposredno.Volim svet, prihvatam sve civilizacijske vrednosti,
ali ja ne bih bas lako mogao da zivim izvan Evrope. Za mene je jedino Evropa mesto gde se
dobro osecam. A to je sasvim prirodno. Kao sto sam u Srbiji kod svoje kuce, tako je moja sira
kuca Evropa, iako mi je lepo i u Americi. Ali, ja sam u Americi samo radoznali turista. A u
Evropi sam u svakom mestu - kod svoje kuce. Amerikanci to ne razumeju, posto su oni ljudi
kojima je citav svet njihova kuca, i svuda u svetu misle da su kod svoje kuce. A kad vide da
neko, ipak, pravi neku razliku, onda se pitaju, zasto on to radi. Mora da on to nesto petlja
njima iza ledja.
Obratite paznju na njeno pitanje, tj. konstataciju da je Milosevic kukavica. Za Milosevica
mozete reci da je zlocinac, manijak, ludak, samoubica, impotentan, izdajnik, ruski placenik,
kreten ali ne i kukavica. Da li bi kukakvica objavila rat NATO paktu i Americi? Da li bi
Milosevic ikada dozvolio Albright-ovoj da uopste dodje u Beograd? Stoga Djindjiceva prica
predstavlja jednu veliku sarenu lazu u koju on pokusava da ubedi par njegovih pristalica u DS
kako bi i dalje sacuvao svoj predsednicki status koji mu omogucava besplatne vecerinke,
putovanja po Zapadu, paradiranje po ulicama kao i jevtini intervjui poput ovoga. Djindjic
uporno zaboravlja da pomene kako je posle samo par meseci on najuren sa mesta
gradonacelnika pa se stoga postavlja pitanje zasto bi neko dao pare Djindjicu koje nisu njegove,
one su vlasnistvo grada Beograda. Amerikanci nisu budale pa da poklone pare Milosevicu ili
kakvom levicarskom amaterskom politicaru koji za cas moze da se okrene svojim izvorima,
Moskvi i Miri Markovic. Ovo "proevropski" orijentisan misli na "socijalisticki" i
"promoskovski" pa zato i ne cudi sto mu Amerikanci ne veruju. Svi njegovi nemacki prijatelji
su komunjare i socijalisti. To sto on ne bi mogao da zivi van Evrope nije tacno. Kako to da je
zaboravio na Kubu, Kinu, Severnu Koreju, Vijetnam i ostale crvene rezime van Evrope. Tamo
bi mu bilo lepo, mogao bi zajedno sa Mirom Markovic da objavljuje svoje memoare i
prepricava levicarske ideje.
Da li je tebe neko iz Evrope zaduzio da se sukobljavas i svadjas sa Amerikancima?
Djindjic - Ili, da ja sad hocu za nekoga u Evropi da lobiram!? Sumnjivo je vec to sto imam
svoje nezavisno uporiste mimo Amerikanaca, kojima se svi pokorno klanjaju. U svakom
slucaju, oni vise vole da je covek orijentisan na njih. I da preko njih onda uspostavljaju sve
druge kontakte, pa i u Evropi. U psihologiji tih velikih je da smatraju da mali unapred
moraju da znaju da su mali. I da tu neke ravnopravnosti nikad ne moze ni da bude, jer
smatraju da je Bog tako odredio da je neko veliki, a neko mali. U mom slucaju, ja ne vidim
zasto bi neko, samo zato sto je veliki, imao neka veca prava, nego neko ko je mali. I to, bez
obzira na argumente, neoborive cinjenice, vrednosti, ciljeve, i na saradnju, zasnovanu na
svim tim poljima. To sto velika zemlja ima veliku silu, to nekad moze da bude izvor velike
greske i velike svetske kataklizme i katastrofe. Mala zemlja eventualno moze da napravi malu
gresku i da unesreci samo sopstveni narod.
Slicne izjave daje i Mira Markovic a svi znamo ko i gde pise te izjave, Kremlj - odeljenje
za propagandu KGB-a. Veliki su oduvek diktirali malima sta ce da rade i tako ce uvek biti. Da
tako nije onda ti veliki nikada ne bi postali veliki nego bi oduvek bili mali. Amerikanci bi i
dalje bili engleska kolonija a Rusi bi placali danak Tatarima. Da Srbi nisu pukli na Marici
1371. mozda bismo mi danas imali svoje kolonije i bili velesila. Ako si mali ti onda pokusaj da
porastes i da budes veliki a ne da kukumavcis kao neko deriste. Cela Evropa je tokom Hladnog
rata bila podeljena na americku i rusku interesnu sferu pa zato mi tu nemamo cemu da se
iscudjavamo i bunimo. Ako su Englezi i Francuzi slusali diktat Amerike onda sta tu ima da se
bune Srbi koji nikada nisu ni bili nikakva velesila. Jedino se bune oni Srbi koji zele da sluze
Rusima kao Milosevic i njegova staljinisticka banda. Ili viski ili votka Zorane, nema Martini ili
rakija. Kome se to ne dopada neka se ne bavi politikom, neka ide u neke bezvezne utopiste,
anarhiste i ostale dileje.
To je logicno. Barem sa strane gledano?
Djindjic - Ali, ja se lako ne predajem. Pitam: Jeste li vi culi za onu seriju "Dosije X". Kazu,
jesu. Da li ste culi da je jedno istrazivanje utvrdilo da 46 odsto Amerikanaca veruje da
postoje vanzemaljci. A Slobodan Milosevic je neko ko nama tu "seriju" emituje prakticno 24
sata dnevno na svim kanalima. Zamislite da u Americi Milosevica puste na televiziju sest
meseci po 24 sata dnevno... Kad bi se posle napravila anketa, verovatno bi i svi Amerikanci
poverovali da je u svemu u pravu. Zasto vi mislite da su Srbi drugaciji nego Amerikanci.
Nisu, cak su u proseku, malo pametniji.
Ovo su tipicni glupi argumenti Djindjica. Kao prvo, Milosevic nema nikakvu podrsku u
narodu. Kao drugo, Milosevic nije pobedio na demokratskim izborima. Dva puta je pobedio na
laziraniam izborima (zamenjene glasacke kutije, pretnje glasacima itd.). Kao trece, Amerikanci
zive dobro iako veruju u vanzemaljce dok Srbi trule verovali oni u sta bilo. Ako je ovo Djindjic
zaista pricao nekome iz americke administracije onda je on samo pokazao svoju ogranicenost i
time definitivno pokopao svoje sanse da bude sponzoriran sa njihove strane. Kao cetvrto,
medijska ispitivanja su pokazala da u Srbiji stanovnistvo ne veruje televiziji pa zato ovakva
besmislena poredjenja nemaju nikakve svrhe.
Da li smes Gelbardu, ili nekom drugom, da kazes da su Srbi pametniji od Amerikanca?
Djindjic - Naravno, sve lepo i kroz salu. Medutim, nasa nacionalna tragedija je u tome sto
nismo uvek orijentisani na rezultate i na posledice, nego na teorije i lepe price. Najvaznije
nam je da smo mi u pravu i sta mi mislimo. Amerikancima su uvek najvazniji rezultati. Na to
sto ja njemu sve lepo objasnim, oni kazu: "Dobro, pametan si, ali sta si ti uradio i sta ces ti
da uradis? Imas li neku konkretnu ideju kako da vam pomognemo da resite svoje probleme,
imate Milosevica, imate sve to sto imate, imate Šeselja, imate rasturenu zemlju. A svi ste
pametni, svi. Hajde, recite nam, kako cete to da uradite." Nasa komunikacija sa svetom je
otezana i utoliko sto mi, kao narod, imamo neke drugacije prioritete nego sto ih oni imaju.
Tesko je priznati da su nasi prioriteti svi od reda pogresni. Nasi prioriteti su da mi verujemo
da smo mi u pravu. Da mislimo da smo bolji od ostalih. A jedini americki prioritet je kad na
kraju podvuces crtu: ko je na dobitku. Da li tvoja zemlja ima vise para, nego druge zemlje ili
manje para. Ili, da li su vaci ljudi bolje obuceni... Kazu mi: Znate sta, proces
demokratizacije je uvek tezak. Morate da se pomirite s tim da ce to jos dugo da traje u Srbiji.
Jer, treba da budete srecni sto uopste imate izbore. Ima toliko zemalja u svetu u kojima jos
ne postoje ni izbori. Kad su krenuli oni silni protesti u Beogradu, oni su od nas mesec dana
trazili dokumente da smo stvarno pokradeni. Nisu verovali i nisu hteli da nam veruju. Kad je
objavljen Milosevicev Leks specialis, pet ili sest ambasadora je toga dana doslo da trazi da
prekinemo demonstracije. Rekli su nam kategoricno: "Ako produzite demonstracije, bicete
neozbiljni. Ostvaren je vas cilj. Dobili ste to sto ste trazili. Hajde, sada kuci." Milosevic je
tada za njih bio postovani dejtonski Srbin, i njima je bilo najvaznije da on to i ostane. Ali, mi
smo narodu bili obecali da ce biti kaznjeni svi oni koji su krali, koji su tukli i koji su lagali na
televiziji. Mi nismo tek tako mogli da se povucemo. Na kraju morali smo da popustimo.
Onda je Holbruk dosao u Beograd. Na prijemu u americkoj rezidenciji, on je mene na
travnjaku izdvojio da razgovaramo. Trazio je da ucestvujemo na izborima. Rekao sam:
"Izvinite, da li biste vi ucestvovali na ovakvim izborima u Americi?" Ali, Srbija nije
Amerika, nasmejao se. Medutim, mi bas hocemo da budemo Amerika. Uozbiljio se: "Pustite
te price. Morate da ucestvujete na izborima, pod svim uslovima." Ja necu, rekao sam, jer
smatram da Srbija moze da se priblizi svetu, samo ako su izbori u Srbiji demokratski. Ako
imamo izbore koji su africki, onda cemo mi zauvek ostati Afrika.
Koji su to ambasadori razgovarali sa Djindjicem? Ambasador Rusije, Kine, Vijetnama ili
ona bitanga Dini sto je kupovao nasu postu a posle prica kako je Milosevic fin covek? Cilj
protesta je bio da se priznaju rezultati izbora a ne rusenje Milosevica. Kada je to Djindjic
objavio da je cilj protesta ostavka Milosevica? Nikada! Sto se tice Hoolbroke-a on je licni
izaslanik Clintona a svi znamo ko je finansirao njegovu kampanju u Americi. Jasno je zasto je
onda Hoolbroke insistirao na ucestvovanju opozicije na laziranim izborima. To je bila
Miloseviceva zelja koju je trebalo barem pokusati ispuniti jer u protivnom moze neko da izgubi
predsednicki mandat u Americi. KGB jer veoma mocan a tu su i republikanci. Nije se zato saliti
sa Milosevicem jer svi znamo da je Milosevic provereni ruski pion, sluga, pas cuvar njihovih
interesa na Balkanu, covek koji je prodao Srbiju i Srbe za saku rubalja. Za njega ce pijani Boris
i njegova staljinisticka banda sve da ucine.
Zasto svi zavide Milosevicu?
Djindjic - Nije samo Holbruk bio impresioniran Milosevicem. Za sve njih Milosevic je pravi
tip. Oni tamo u Americi, a i u svim evropskim demokratskim zemljama, demokratiju smatraju
ne samo za ideal, vec i za preveliki teret. Oni bi bas voleli kad bi mogli da vladaju sa toliko
sile i neodgovornosti, sa koliko vlada Milosevic. Zato su demokratski drzavnici po pravilu
impresionirani diktatorima.Njima demokratske institucije i stroga pravila samo prave
probleme. Moze lako da se padne s vlasti. Gadno je i kad se neki predsednik uhvati u kradji,
cak i u preljubi. Evo, cak i posle bombardovanja, posle necuvene satanizacije i optuzbe za
ratne zlocine, Klinton je u prvom obracanju srpskom narodu za Milosevica rekao da je
izuzetno inteligentan i sarmantan gospodin. To je i tacno. Kad covek malo bolje razmisli,
neogranicena vlast impresionira bukvalno svakoga. Milosevic je kao hobotnica koja jednog
vari, a drugog drzi u zubima. Jednu ribicu vari u stomaku, a drugu drzi spremnu... Šeselja je
odavno vec svario. Ali, sad Vuka drzi na onom mestu, na kome je Šeselj bio '96. Pola vlast,
pola opozicija. Znao sam 1997. da su Šeselj i Vuk u igri. I znao sam da u tom buducem
parlamentu nema kriticne mase za bilo kakvu pametnu politiku. Zato je sledeca faza nuzno
morala da bude vracanje kakvog-takvog kredibiliteta u politiku. Da smo i mi ucestvovali na
izborima i usli u parlament, nastao bi apsolutni politicki nihilizam i crni mrak. Narod za dugi
niz godina ni u koga ne bi mogao da se pouzda, posto su svi postali deo istog brloga. Jedino
smo ostankom na ulici mogli da izgradimo kredibilitet za neku akciju, kao sto je ova sada. Da
nije bilo rata na Kosovu, sa Milosevicem bi vec bilo sve gotovo. Jer, raspolozenje ljudi u
Srbiji bilo je sjajno za opstenarodni ustanak i socijalnu pobunu, protiv korupcije, porodicne
vlasti i odsustva svake perspektive. To je bila moja svesna i riskantna odluka da se investira u
neku blisku buducnost, s obzirom da se ucescem u vlasti gubila dusa, a dobijale samo pare.
Dobijes poslanike, dobijes odredene privilegije, neko od tvojih da se korumpira, nesto
pokrade, dobije tamo neke sumnjive dozvole, da bi sve nas mogli da ucenjuju kao lopove.
Samo to bi Demokratska stranka bila u parlamentu: da igramo u Milosevicevom kolu, kao svi
ostali.
Kakvo idiotsko pitanje! Samo bi idiot zavideo Milosevicu ili Sadamu. To sto ga uzimaju za
ozbiljno nema nikakve veze sa zavisnoscu. Djindjic ovde pokazuje da je kompletni idiot kada
moze da tvrdi kako se demokratske zemlje dive diktatorima i kako su oni njihov izbor. Ako je
vec tako zasto onda nema diktature u Francuskoj, Americi, Italiji i ostalim demokratskim
drzavama? Djindjic, kao uspesan djak KGB skole u Nemackoj, misli ovde verovatno na vojne
hunte u Juznoj Americi. Svi ti rezimi su odavno zamenjeni demokratskim rezimima a razlog
njihovog uvodjenja je bio vise nego opravdan. Kastrovi agenti i indoktrinacija seljaka i radnicke
klase u Latinskoj Americi prouzrokovala je u mnogim zemljama pljacku americke imovine i
pokusaj uvodjenja anarhije, komunizma i razbojnistva. Tako je Aljende nacionalizovao
americku imovinu, tako je Kastro opljackao sve sto je americko. Bas bih voleo da cujem
Djindjica sta bi on uradio da njemu neko mazne fabrike u Nemackoj? Da li bi rekao da nema
veze ili bi odmah trazio od nekog generala da mu vrati njegovu imovinu? Mi ovde imamo sve
izjave Clintona u vezi sa Srbijom i nigde nema takve izjave koju mu pripisuje Djindjic sto samo
dalje ilustruje lazovski karakter lidera DS. Idiotske tvrdnje Djindjica da bi Milosevic bio
smenjen da nije bilo bombardovanja ne treba ni razmatrati iz prostog razloga sto je licno
Milosevic izazvao Kosovsku krizu i naterao NATO da ga bombarduju kako bi sacuvao vlast.
Da do bombardovanja nije doslo, Milosevic bi ocistio Kosovo od Albanaca i time obezbedio za
sebe besmrtni status u srpskoj istoriji a samim tim i dozivotno predsednikovanje, slicno Titu.
Vlast i opozicija su ocigledno postali jedno te isto, nasuprot unesrecenom narodu.
Djindjic - Sve institucije su postale deo vlasti. Ono drugo, to je narod. Mi smo rekli, necemo
institucije, pokusacemo da od naroda napravimo mocnu instituciju, koja ce postati generator
promena. Ja sam ovaj plan, koji smo sada poceli da sprovodimo, napisao jos pre godinu
dana: Dva miliona ljudi izlazi na ulice i svoju sudbinu uzima u svoje ruke od toliko vec
kompromitovanih politicara. Dovoljno energije je ostalo u ljudima da sami mogu da razbiju
taj oklop, koji ih toliko steze, da jedva i disu. A ovi, koji su se vec duboko korumpirali, njima
je samo do toga da se malo bolje razmeste i da par procenata vise dobiju, da mozda jos neko
parce vlasti halapljivo prigrabe. Kad god govore o izborima, oni zapravo samo na to misle.
Da se ponovo preraspodele i uzmu svoj tal.
U zadnje vreme Djindjic nije u stanju da izvede ni 200 ljudi na ulicu.
I ti si u jednom trenutku bio najveci favorit Slobodana Milosevica. Govorilo se da ti je
obecao da ces biti premijer Srbije.
Djindjic - Govorilo se. Ali, on jednostavno daje kad mora, ali nista ne nudi.Neosporno je jaca
licnost od svih koji ga okruzuju. Njegov jedini problem je sto je on prazna licnost, iako je,
sam po sebi, izuzetno snazan. On ima problem sa svojim karakterom. Toliko je jak da uopste
ne primecuje da kroz njega duva vetar. Prakticno nema nikakvo moralno uporiste. Relativno
rano '91-'92, vidjao sam ga dva-tri puta na raznim sastancima, kao sef poslanicke grupe. On
jednostavno pozove. Pozvao me je kad se odlucivalo o usvajanju Vens-Ovenovog plana u
Bosni.
Iz ove Djindjiceve izjave vidimo kako se on divi Milosevicu i kako je bio vidno uzbudjen i
srecan kada mu je ovaj ponudio premijersko mesto. Mogao je on da postane Bulatovic!
Da li je i Vuk Draskovic odlazio na takve konsultacije?
Djindjic - Ne, on nije bio poslanik u to vreme. On je Milosevica relativno kasno licno
upoznao i zato ga je toliko, stalno cekajuci u predsoblju i na ulici, idealizovao. I ja sam
mozda dugo bio opterecen ali sasvim suprotnim predrasudama o Milosevicu, kao jednom
partijskom aparatciku i malom uzurpatoru koji se slucajno docepao vlasti i velikog
nasledstva, koje ni po cemu ne zasluzuje. Lako je biti dobar biznismen, ako ti je tata ostavio
fabriku "mercedesa". Mislio sam da je Tito Milosevicu nehoticno ostavio Jugoslaviju, da je
on sada bahato rasprckava. To je sve tacno. Medutim, on nije samo mali avanturista. Njegov
sustinski problem je sto snaga njegove licnosti nije povezana ni sa kakvim moralnim
vrednostima. On je potpuni nihilista i nista mu nije sveto, da ne bi razorio i unistio. Secam
se, recimo, jednog naseg razgovora, kad sam mu revoltirano rekao da je Bidza iz Svilajnca
postao bauk za Srbiju, kao model pozeljnog politicara, stilizovanog u babarogu. Zar je to
Srbija koju mi hocemo, pitao sam. To je Srbija primitivizma, vulgarnosti. Ako vi zaista hocete
evropsku Srbiju, i ako vasa partija treba da bude nosilac tog projekta, rekao sam Milosevicu
kad smo razgovarali o eventualnoj koaliciji. Ne moze nama Bidza da bude licna karta za tu
evropsku Srbiju. "Mislite da je Širak bolji", odmahnuo je samozadovoljno. "Ja vam
garantujem, Bidza je sposobniji od Širaka. Bidza je bolji. Tada je Širak bio gradonacelnik
Pariza, a Bidza predsednik opstine Svilajnac. To je vec bio slucaj za Dostojevskog: Ja sam
bukvalno sve u ovom haosu, ja sam merilo svih stvari, i onog trenutka kad ja kazem, da je
nesto crno, onda je to crno, bez obzira sto svi vide da je belo. Igrom slucaja ili nekom
svojom manipulacijom, dosao je u poziciju da zaista bude jedino merilo dobra i zla u Srbiji,
uspostavljajuci potpuni moralni i vrednosni nihilizam. Ono sto ja kazem da je Bidza - to je
Bidza. Ako ja kazem da su Bidza i Šeselj najlepsi i najpametniji Srbi, niko vise u to ne sme da
sumnja. Koliko ima na ulici demonstranata: hiljadu, pitao me je jedanput. Ne, sto hiljada -
pobunio sam se naivno. Ma, hiljadu, rekao je samouvereno. Poruka je bila: Devedeset devet
hiljada ne postoje, ako ja tako hocu. Zauvek smo se politicki razisli zato sto nisam pristao
da budem njegov poslusni sluga. Kod Milosevica ne postoji partnerstvo, ne postoji saradnja,
ne postoje cinjenice, niti bilo kakvi argumenti. Postoji samo besramno sluzenje. I to tako da
on nekome sluzi ili da njemu neko sluzi. To su odmah otkrili Amerikanci. To je covek koji
priznaje samo silu iznad sebe i ispod sebe. On je takva sila za one ispod sebe, da sasvim
slobodno po svom nahodenju raspolaze i njihovim zivotima. Zato u svetu, samo Amerikance i
priznaje. Evropa ga uopste ne interesuje, jer u Evropi vladaju sasvim druga pravila. Evropa
se stidi gole sile i vise se uzda u diplomatiju i mogucnost dogovora.
Iako stalno DS tvrdi da je Draskovic clan SDB sada Djindjic ponosno tvrdi kako Draskovic
nije imao status poltrona kakav je imao on sam. "Ako ce nekog Milosevic da unapredi onda cu
to biti ja a ne Vuk". A njemu je Kinkel ostavio par fabrika u Nemackoj. Kakva oda Milosevicu,
"snaga njegove licnosti". Da je kojim slucajem Milosevic izabrao Djindjica umesto Bidze
sudbina Srbije bi bila drugacija, Djindjic bi bio gradonacelnik Svilajnca. Ovom izjavom
Djindjic potvrdjuje svoj poslusnicki karakter, levicarske ideje i odanost sluzenja SSSR-u i
svetskom komunizmu. On pokusava da prebegne Amerikancima, neuspesno, samo zato sto ga
njegov sef Milosevic nece a ne zato sto veruje u demokratiju i kapitalizam.
U jednom casu njemu se ocigledno dopalo da ratuje sa NATO paktom.
Djindjic - Ne, nije mu se dopalo. On uvek ima neku fiks ideju. Zbog toga sto nema kompas,
onda mu je ceo kosmos ravan. Sve je moguce. Njegova ideja je bila da ce se pocepati Zapad,
samo ako mi dovoljno dugo izdrzimo. Drugo, smenice Jeljcina, kako mu je javio brat iz
Moskve, a onda ce sa Rusima zapretiti svetskim ratom. Verovatno je rasplet zamisljao kao u
slucaju kubanske krize, sezdesetih godina, kada se covecanstvo naslo na ivici atomskog rata.
Mislio je da ce Rusi, a mozda i Kinezi, u jednom trenutku NATO agresije postaviti ultimatum
Klintonu, ili prestani, ili ulazimo u sukob. To bi bio Milosevicev trijumf. Ali to se nije moglo
desiti. Nisu ovo Rusi iz kubanske krize. Ali jesu Amerikanci, cime je Miloseviceva ideja
unapred bila osudena na propast.
Ko li ce to smeniti Jeljcina koji se proslavio po bombardovanju Narodne skupstine?
Milosevic je dosledno ispunjavao naredjenja iz Moskve, on nikada ne misli svojom glavom vec
ceka da zazvoni crveni telefon, da mu se kaze sta da uradi. Nizu dzabe Rusi posle rekli kako su
zahvaljujuci Milosevicu izvukli silne pare od Zapada.
Nema nam spasa, ukoliko ne izbije Treci svetski rat.
Djindjic - Da. Sta mu je sad ideja? Jos je neverovatnija, ali sasvim dovoljna da zaludi ljude
oko sebe, pet-sest ocajnika koji su zajedno s njim na crnoj listi i jos nekoliko, koji se plase da
ce na nju uskoro dospeti. On njima kaze: Da izdrzimo samo jos nekoliko meseci. Onda u
Americi pocinju predsednicki izbori. Bus mladi ce kao glavnu temu kampanje protiv Gora
uzeti rat u Jugoslaviji, kao potpuno pogresan i uzaludan. Klinton, da bi malo rasteretio Gora,
bice prosto prinuden da povuce optuzbe u Hagu. Potpuno ce da promeni politiku, jer, inace,
Gor nema nikakve sanse, ako bude branio taj rat, za koji i Amerika misli da je besmislen.
Zato mi samo treba da sacekamo predsednicke izbore u Americi... U Rusiji definitivno odlazi
Jeljcin, dolaze novi ljudi, koji su nama mnogo blizi. Ako mi sad malo izdrzimo, ima da
budemo carevi i da nas posle svi mole da im oprostimo.
Milosevic ce vladati dokle Jeljcin vlada u Rusiji a mozda izvuce par meseci zbog promene
americke administracije i to je sve. Ako se Djindjic barem malo bavi svetskom politikom onda
bi trebalo da zna da posle Jeljcina dolaze na red demokraticniji ljudi u Rusiji i da je vreme
Zirinovskog i Zuganova odavno proslo. Sto se tice americke administracije tu Milosevic nema
cemu da se nada. Isto onako kako je Bush zakopao Sadama tako je Clinton zakopao
Milosevica. Ko god bude predsednik Amerike njegova politika ce ostati ista prema Milosevicu
tj. on ce biti tretiran kao neprijatelj Amerike koga treba sto pre unistiti. Isto kao sto je Clinton
sve vreme bombardovao Irak tako ce i Gore i Bush bombardovati Milosevica ako treba. Isto
vazi za sankcije. Clintonu je cak u interesu da ukloni Milosevica jer bi time znatno pomogao
Gore-u za predsednicke izbore.
Kako on na svoj kanabe poziva one koji javno prete da ce da ga sruse?
Djindjic - Preko Zlatana Perucica, ili preko koga drugog, Slobe Radulovica, ili ne znam ni ja
koga. Hajde, mozete li veceras. Obicno tacno u ponoc. On ima veliku energiju. U vazduhu
hvata ideje, brzo i kratko sve formulise, veoma je duhovit i njegova najveca greska u
proslosti bila je to sto se nije javno pojavljivao. On je superioran, cak i u odnosu na Šeselja,
jer je mnogo blizi normalnosti.
Ovoliko komplimenata Sloba ne dobije cak ni od Mire i Ivice Dacica zajedno a da ne
pominjemo kako to Djindjic zna preko koga to Milosevic poziva ljude na njegovo kanabe.
Verovatno iz licnog, podanickog iskustva.
Sto Vuku Draskovicu nisi rekao da si bio kod Milosevica?
Djindjic - Ja sam mu to i rekao. Odakle bi drugo on to i mogao da zna. Samo, nisam mu to
rekao toga dana. Ali, rekao sam mu posle dvadeset dana. Za to vreme, on se vidjao sa
Jovicom Stanisicem, Draganom Tomicem, Šainovicem i, naravno, sa Minicem. Njegove
kordone i setnju koju je on vodio, dogovoreno je da pusta policija, tako da izgleda kao da
trijumfalno probija kordone, da bi nekako malo podigao rejting, koji mu je u Beogradu bio
opao. Govorio im je u poverenju: "Lakse cete sa mnom, nego sa Djindjicem." A onda, u
avionu, kad smo posle zavrsenih demonstracija isli u Španiju, Vesna, on i ja, rekao sam mu:
"Daj da sada rascistimo sve sto je bilo, posto nas u buducnosti cekaju teske stvari. Ja sam bio
kod Milosevica." Vesna je to vec znala. Tada sam rekao Vuku: "Znam da si se za vreme
protesta vidjao sa Stanisicem, ali zaboravimo to." Zbunio se."Ma ne, cuo sam da ima neko
Kalabicevo pismo, pa sam hteo da proverim, za neki buduci roman." Bas je nasao vreme da
skuplja materijal za romane, i to u razgovoru sa sefom Drzavne bezbednosti! Jedino sto me
je Vuk tada pitao, i sto ga je interesovalo, bilo je: "Je li me Milosevic pominjao?" Rekao
sam: "Nije te ni pomenuo." Tako je to zavrseno i mesec dana nije bilo nikakvog sukoba.
Medjutim, Vukov glavni cilj, sada i u protekle dve godine, od raspada koalicije "Zajedno",
jeste da sav problem svede na nase licne odnose, da bi skrenuo paznju sa principijelnih
razmimoilazenja. Kad god bih mu rekao da postoje neke zloupotrebe u SPO, on bi to
odbacio kao najgnusniju laz: "SPO je hriscanska stranka, svetosavska, najcistija. Ruku bih
odsekao svakome ko bi negde nesto ukrao i uzeo za sebe. " A u nekom razgovoru, ne secam
se povoda, Vesna je bila prisutna, ponudio sam mu opkladu. "Hajde da se kladimo u pet
hiljada maraka da imam neoborive dokaze za sve sto govorim." "Odakle meni 5 000 maraka.
Ja tolike pare nisam video za poslednjih pet godina."
Ovo zaista ne treba komentarisati jer sve ovo ilustruje karakter Djindjica. Zato nas i ne cudi
sto on voli da cesto bude na ulici jer je njemu ulicarski mentalitet urodjen.
Definitivno ste se razisli u Americi, kad su vam predstavili istrazivanje javnog mnjenja u
Srbiji, na osnovu koga je ispadalo da Vuk Draskovic na izborima moze jedino da pobedi
Miru Markovic, posto su otprilike jednako omiljeni.
Djindjic - Pitanje nase medusobne sujete nikad nije bilo presudno za mene. Bilo je porazno
kad sam shvatio da mi zajednicki mozemo da idemo samo u necemu negativnom - a to je
protiv Milosevica. A cim dode prilika za bilo sta pozitivno, da se mi tu razlikujemo u istoj
meri, u kojoj se ja razlikujem od Milosevica. Cak mozda i vise. Jer, u SPO se sve radi na
daleko grublji i vulgarniji nacin. A kod Milosevica se tada radilo, ipak, finije. Sad i Milosevic
igra grubo. Daj sto miliona, daj milion, daj ovo, daj ono. Uzmi! Otmi! Bezi.
Idiotskog li pitanja! Mira Markovic nikada nije bila predsednicki kandidat ni na jednim
izborima pa zato ovakva konstatacija predstavlja potpunu besmislicu. Djindjic ovde pokazuje
kako je on finiji poslusnik od Draskovica. Sto bi narod rekao: "Isti K drugo pakovanje".
Koji je tvoj opsti utisak iz brojnih medjunarodnih kontakata?
Djindjic - U Evropi postoji griza savesti sto su i oni, kao i mi, bili uvuceni u taj rat, koji kao
da su zajednicki organizovali albanski ekstremisti, Milosevic iekstremisti iz NATO pakta.
Jedna veoma mala grupa ljudi. Deset ljudi je mesecima prakticno za nos vukla ceo svet...
Medutim, najzanimljiviji razgovor imao sam sa Robinom Kukom, koji je vazio kao
cvrstorukas u toj citavoj operaciji. Rekao mi je da su uradili ono sto je dobro za demokratske
snage u Srbiji. Ja sam samo molio: "Nemojte niposto da izolujete zemlju. Nemojte da pravite
sanitarni koridor oko Srbije, jer je to upravo ono sto je Milosevic i hteo - na pocetku rata. Da
se svi skuvamo u istom loncu." Potpuno suprotno od Milosevica, kome mozes da u nedogled
govoris sta hoces, Kuk mi je rekao: "Hajde, utici na mene. Reci mi nesto sto ce da promeni
moje misljenje i ja sam spreman da ga promenim." Posle tog razgovora, nikad vise nije dao
izjavu da Srbiju treba izolovati - dok je Milosevic na njenom celu.
Ovde se najbolje vidi zaslepljenost Djindjica velikosrpstvom, sovinizmom, Milosevicem i
svetskim komunizmom. Djindjic smatra da se NATO rukovodi sacicom ekstremista, da na
Kosovu nikada nije bilo krsenja ljudskih prava nad Albancima, da na Kosovu nije bilo genocida
nad Albancima za vreme NATO bombardovanja. Evropski socijalisti i placenici SSSR-a su
Djindjicevi prijatelji. Djindjic je ljubitelj socijalizma a svi znamo da su i komunizam i fasizam
ekstremna krila socijalisticke partije. Socijalizam nie opcija niti ce ikada biti. To sto jos uvek
ima socijalizma u Evropi je odraz trenutnog stanja snaga Moskve i Vasingtona a ne odraz
narodnog raspolozenja. Kome treba socijalizam osim demagozima, manijacima, lopovima,
neradnicima i ostalom ljudskom olosu? Djindjic i DS nikada nisu dali nijednu izjavu u kojoj su
osudili zlocine specijalne policije i VJ nad albanskim stanovnistvom na Kosovu. Oni smatraju
da je ceo albanski narod sastavljen od ekstremista i terorista, slicno onome sto Milosevic
plasira u javnost. Njima j dobar samo Rugova, verni Milosevicev poslusnik koji je umrtvljavao
Albance kako bi Milosevic dobijao izbore na Kosovu i time jos vise ucvrstio vlast u Srbiji.
Ko je na tebe ostavio najjaci utisak na medjunarodnoj sceni?
Djindjic - Od uticajnih ljudi najvise su me impresionirali Soros i Šreder. Pre svega,
odbacivanjem konvencija i fraza, sposobnoscu da konkretno pitaju i konkretno odgovaraju.
Zamislite da jednog od najuticajnijih ljudi u svetskim finansijama interesuje koliko dece u
Srbiji pere zube svakoga dana? Ili, koliko ima novca u budzetima seoskih biblioteka? Sa
Sorosem sam se video nekoliko puta i svaki put me je fascinirao njegov psiholoski kapacitet,
sposobnost da se potpuno ukljuci u razgovor o temi koja nema nikakve veze sa njegovim
zivotom.
Soros je madjarski jevrejin koji finansira levicarske medije po svetu kao sto su "Vreme",
B-92 i ostali socijalisticki orijentisani mediji. Od Sorosa zato ne treba ocekivati nista, on vise
pomaze Milosevicu da ostane na vlasti nego sto mu odmaze. Sreder je bivsi marksista i
ubedjeni komunista od koga takodje ne treba nista ocekivati. Posle nedavnih katastrofalnih
izbora sirom Nemacke veliko je pitanje da li Sreder moze da ostane Kancelar u narednih
nekoliko godina. Nemci se sve vise okrecu desno i traze ujedinjenu i snaznu Nemacku a ne
kojekakav lumpen proleterijat. Sa daljnjim slabljenjem Rusije, ne postoji nikakav razlog zasto
bi Nemci i dalje trpeli nekakvog marksistu i komunistu.
Od nemackih novinara sam cula da si na "ti" sa nemackim kancelarom.
Djindjic - Da, na njegov predlog. Imali smo nekoliko susreta, a prekretnica je, mislim, bila
tokom rata. Vec sam pomenuo da smo Ðukanovic i ja otisli u Bon na poziv Kancelara.
Sastanak je odrzan u najuzem krugu i mimo svakog protokola. Sreder je odmah pitao - sta
mozemo da uradimo? Milo i ja smo odgovorili pitanjem - mozete li da zaustavite
bombardovanje? On je cutke odmahnuo glavom. Onda ne mozemo da uradimo nista - rekao
sam. Ovaj rat je poceo bez nas, vodi se bez nas i bice zavrsen bez nas. Mi kao Srbija i kao
Jugoslavija cemo ga izgubiti. Ali, medu gubitnicima bice i umereni Albanci i demokratska
Evropa. Ako nesto mozemo da uradimo, onda je to - plan kako da ne izgubimo i u miru koji
ce uslediti nakon rata. Tada se rodila ideja o Marsalovom planu za Balkan. Milo i ja smo
insistirali na ideji da se jos tokom rata balkanskim narodima ponudi plan ekonomske pomoci
za resavanje nagomilanih problema, koji su bili drasticni i pre rata. I to ne samo u Srbiji i
Crnoj Gori, nego i u Rumuniji, Bugarskoj, Makedoniji, Albaniji. Kad smo se vratili u Crnu
Goru, telefonirao sam nekim prijateljima u Americi, izmedu ostalog i Sorosu. Ispricao sam
im nas plan i zamolio da lobiraju u americkoj administraciji da ga podrce, ili bar da ne budu
protiv. Ako se bar deo ciljeva iz Pakta za stabilnost jugoistocne Evrope realizuje, mislim da
ce nas sastanak biti istorijski.
S obzirom da su nekadasnji prijatelji Sredera i Djindjica bili clanovi Bade Majnhof onda
nas ne cudi sto su na "ti". Komunisti i teroristi se uvek medju sobom oslovljavaju sa "ti". Ovde
vidimo ko su Djindjicevi prijatelji u Americi - socijalisti i berzanski spekulanti.
Jeste li se i kasnije vidjali sa Srederom?
Djindjic - Da. Cim se rat zavrsio, pozvao me je njegov savetnik za nacionalnu bezbednost.
Pitao me, hoces li da se vidis sa Kancelarom. Naravno, odgovorio sam. Kancelar je odmah
presao na temu. "Slusaj, mi bismo hteli iskreno da vam pomognemo, kao zemlji i kao narodu,
ali nismo sigurni sta je najbolji nacin." Najbolji nacin - odgovorio sam - jeste da balkansku
politiku uvrstite u prioritete, da nam otvorite vrata u Evropsku zajednicu i da narednih
nekoliko godina podrzite nasu ekonomiju. "U Nemackoj se na temi Balkana ne dobijaju
izbori, nego se gube", odgovorio mi je. Znam, izbore mozes da dobijes na drugim temama, a
na temi Balkana mozes da udes u istoriju. Kao Kancelar koji je pomogao da se za sva
vremena stabilizuje najrizicnija zona Evrope. I to, uz merodavno usesce Nemacke, zemlje
koja je u 20. veku vodila ratove na Balkanu. Nasmejao se. "Ko jos ima vremena da misli na
istoriju." Pokusao sam da dodam jos neki argument. Ekonomska podrska ce vas jeftinije
kostati nego da placate posledice besmislenih ratova na Balkanu. A Nemci ce najvise da
placaju. Pogledaj koliko imate izbeglica. A koliko ce ih jos doci. A zamisli da u Srbiji i celom
regionu krene privreda. Stotine hiljada nasih gastarbajtera bi se odmah vratilo i oslobodilo
radna mesta u Nemackoj. "Odlicno, to mi se vec svida." Razgovor je trajao preko sat
vremena. Cekala nas je zajednicka konferencija za stampu. "Šta bi voleo da izjavim", upitao
me. Da ce Evropska zajednica saciniti specijalni plan ubrzanog ukljucivanja Srbije i
Jugoslavije, cim se ispune politicki uslovi, odgovorio sam kao iz topa. "Stanite, umesao se
Šrederov savetnik. To je previse konkretno obecanje. Nemacki Kancelar stoji iza svake svoje
izjave, a ova izjava povlaci previse posledica. Predlazem da se zaustavimo na politickoj
podrsci demokratskim snagama." Šreder se nasmesio i nije komentarisao sugestiju. Na
konferenciji za stampu jos je i pojacao obecanje. Konkretno je govorio o specijalnom voznom
redu za ukljucivanje jugoslovenske privrede u trziste Evropske zajednice. Sledeceg dana su
sve nemacke novine, na naslovnim stranicama, objavile njegovu izjavu. To smatram, do sada,
najvecim spoljnopolitickim uspehom srpske politike. Naravno, pod uslovom da
demokratizujemo zemlju i da uopste udemo u pregovore o ekonomskoj saradnji sa Evropom.
Rezultati te posete su jedna velika nula i to Djindjic smatra najvecim spoljnopolitickim
uspehom srpske politike! Jasno je da Sreder ima previse svojih problema u Nemackoj a kamoli
da ima vremena da resava privatne probleme Djindjica tj. kako njemu da pomogne da se docepa
vlasti u Srbiji.
Ugledni americki nedeljnik Tajms u svojoj anketi te je svrstao medu 14 ljudi koji ce svojom
energijom, novim idejama, liderstvom, obeleziti treci milenijum u Evropi. Cak si na drugom
mestu te liste. Mi ovde razmisljamo da li cemo doziveti Treci milenijum, i u kakvoj drzavi, a
oni nas vide medu liderima Evrope, Kako ti to komentarises?
Djindjic - U tom izboru sadrzano je predvidanje da ce balkanski region igrati vaznu ulogu u
Evropi 21. veka. Ja tu sansu veoma snazno osecam. Uslov je, da stvari u Srbiji krenu drugim
tokom. Bez jake, stabilne Srbije nema ni napretka, a ni mira na Balkanu. Sa Srbijom kao
motorom razvoja, za nekoliko godina Balkan bi postao jedinstveni ekonomski prostor od 50
miliona ljudi, interesantan i za Evropu i za svet. To je zadatak mlade generacije politicara,
koji su danas na vlasti u Rumuniji, Bugarskoj, Makedoniji, u Madarskoj, koja je na vratima
Evropske zajednice. To je generacija koja nije ucestvovala u komunistickoj vlasti,
neopterecena ideologijom, pragmaticna, moderna i principijelna. Osecam u Srbiji potencijal
za tu lidersku ulogu u regionu.
Mozda je mislila na Time ali ko ce ga znati. Covek godine je prema njima bio i Staljin i
Hitler. Anketa mi nije poznata ali mi je poznato da nikakvi socijalisti, levicari i placenici
SSSR-a nece igrati nikakvu ulogu u trecem milenijumu osim one na ulici koja im i inace
pripada. Jaka i stabilna Srbija moze biti samo ona Srbija koja dobija kredite MMF-a i Amerike
a Djindjic nije covek u koga bi oni tako nesto investirali. Svi gore pomenuti rezimi imaju
podrsku Amerike. Srbija nece imati nikakvu lidersku ulogu u regionu u narednoj deceniji sto je
potpuno razumljivo. Razorena, puna kojekakvih demagoga, levicara, komunista, staljinista,
agenata SSSR-a, u skoro vreme se ne moze nista ocekivati od liderske uloge Srbije. Lidersku
ulogu je mogla imati Jugoslavija a nikako izolovana i mala Srbija. Svojim sovinistickim,
velikosrpskim, komunistickim, utopijskim idejama Djindjic i DS ne mogu da ujedine
Jugoslaviju a time i da dovedu Jugoslaviju u poziciju lidera na Balkanu.
FS Net Editor