3. februar 2001.

No Pasaran!

      Cinjenica je da je Franco pregazio komunisticke redove u Spaniji bez vecih problema dok smo mi sasvim uspesno zaustavili komunisticke bandite okupljene oko njihovog lidera Slobe. Velika Slobina prevara koju je dugo spremao sa svojim sefovima u Moskvi i korumpiranom i sljamatorskom opozicijom koja se prodaje na gajbe u potpupnosti je razotkrivena i zavrsila je na najgori moguci nacin, Pirovom pobedom slicnoj onoj iz 1389, kada je Srbija otisla u visevekovni mrak. Sto je jos gore, Milosevicevi sefovi su i sebi natovarili bedu posle debakla Gore-a u Americi i tako sebi iskopali jednu veliku zajednicku jamu iz koje izlaska vise nema. Suludi plan svetskog komunizma da preko smene Milosevica sa tzv. demokratskom opozicijom sacuva svoje interese u Srbiji i pritom pomogne Clinton-ovoj administraciji da osvoji jos jedan predsednicki mandat preko Gore-a zavrsen je na isti nacin kao i ofanziva u Ardenima 1944/45. posle koje je poraz Nemacke bio neminovan. Ovog puta u pitanju je Rusija, naravno.

      Sve je pocelo jos 1999. kada je Zapad konacno smogao snage da zaustavi Milosevicev teror na Kosovu i jasno stavi do znanja da u buducnosti vise nece tolerisati genocid i brutalna krsenja ljudskih prava pod isprikom da se radi o unutrasnjim pitanjima neke suverene drzave. Tako je nestao i poslednji zid iza koga su se godinama krili raznorazni diktatori, psihopate i zlocinci kako bi mogli nesmetano da rade ono sto im je najmilije a to je da seju teror i smrt. Milosevicevi sefovi iz Moskve i njihovi raznorazni sateliti sirom sveta poput Sadama, Kastra i Lukasenka uplaseni za sopstvenu opstanak napravili su svoj poslednji ofanzivni plan ne bi li nekako produzili svoj zivot i nastavili sa terorom. Milosevicevi dani su bili odbrojani jos u junu 1999. kada je konacno povukao svoje legije smrti sa Kosova i time priznao svoj poraz. Razbijena i dezorijentisana opozicija posle visegodisnjeg Milosevicevog terora, ulaska Vuka u Saveznu vladu i totalne zabrane bilo kakvog politickog rada i misljenja za vreme NATO bombardovanja, bila je idealan plen za Milosevica i njegove sefove iz Moskve racunajuci i lakovernost lidera Zapada i njihovu nestrpljivost da Milosevic ode sa politicke scene. Milosevic vise nije imao izbora posle debakla na Kosovu i totalnog bankrota FRJ. Svima je bilo jasno da treba svezeg kapitala i investicija, da se sankcije ukinuti nece sve dok je on na vlasti i da zbog toga nema nista od dalje rasprodaje srpske privrede preko koje su se on i njegovi partijski drugovi nesmanjenom zestinom bogatili godinama. Najveci problem je bilo kako izvrsiti primopredaju vlasti a da Zapad nista ne posumnja.

      Vojislav Kostunica je tako lansiran kao tajno oruzje koje je trebalo na jednoj strani da prevari Zapad sa svojom demokratskom stranom a na drugoj strani da pridobije pobesnele srpske soviniste zedne krvi i osvete za debakl u Bosni i na Kosovu. Tako je Milosevic uspeo da u svoju vrecu strpa i svoje pristalice i opoziciju i tako ih u potpunosti kontrolise slicno kao sto je to ucinio 1997. lansirajuci Seselja kao nekakvog sovinistickog Mesiju posle debakla na izborima 1996. kada je prvi put pretrpeo poraz. Seselj je tada sa Vukom potpuno razbio koaliciju Zajedno ostavljajuci Djindjica na cedilu sa malom skupinom opozicionara oko sebe. To Milosevicu ipak nije bilo dovoljno posto on kao i njegovi sefovi u Moskvi ne trpe nikakvu opoziciju i nikakve prigovore sa strane. Usledio je zatim represivni Zakon o informisanju koji je dosao glave Curuviji i Dnevnom Telegrafu posle koga su svi ostali casopisi i dnevne novine pali poput domino efekta. Posle visemesecnog bombardovanja i vanrednog stanja koje je suspendovalo svaki vid politicke borbe protiv diktature a zatim skoro godinu dana u toku kojih opozicija nije mrdnula ni milmetar napred, Djindjic je bio spreman na sve ne bi li se konacno docepao vlasti koju je izgubio jos 1997. kada je postao gradonacelnik Beograda. Na drugoj strani Zapad, vidno uznemiren zbog odbijanja Milosevica da se povuce sa vlasti i reprize Iraka i rata u Zalivu kao i predstojecih odlucujucih americkih izbora i definitivnog odlaska Clintona iz Bele kuce, odlucio je da se uhvati za poslednju slamku spasa, prevremene jugoslovenske izbore koji nisu odlucivali nista a preko kojih je trebalo ukloniti Milosevica koji ionako nije ni imao prava na drugi mandat. Tako je Zapad progutao Kostunicu kao nekakvog spasitelja i odlucio da ga pomogne sakom i kapom.

      Da ne bismo ponovo ulazili u detalje vezane za savezne izbore koje mozete pogledati ovde u Bojkotu 2000, Kostunica je sebe proglasio za predsednika FRJ. To je prikazano kao narodna revolucija dok su padobranci, placenici, kikbokseri i kapetan Dragan namerno izostavljeni. Dolaskom Kostunice na celo FRJ problemi tek pocinju da se stvaraju kreirajuci jos veci haos i bezizlaznost iz ionako bezizlazne situacije. Od svog dolaska na vlast, samozvani diktator FRJ, Kostunica nije ucinio nista da gradjanima olaksa zivot. Nastavila se stara prica o neprijateljima srpskog naroda, ugrozenosti FRJ, dovodjenju na vlast svojih istomisljenika (najbolji primer je pobeda SDS u RS i ubacivanje 46 poslanika u parlament Srbije iz redova DSS), pljuvanje po Zapadu (NATO, uranijum, sankcije i ostatak KGB propagande), moljakanje Zapada za pare i slicno. Svi Milosevicevi zakoni su i dalje na snazi poput Zakona o informisanju, Zakona o univerzitetu, progoni gradjana od strane VJ se nastavljaju ukljucujuci i tajne optuznice pa cak i tajna sudjenja i tajne presude. Kostunica zna da se buni za tajne optuznice Haskog tribunala dok mu tajne presude VJ protiv gradjana FRJ ne smetaju!? Cene zivotnih namirnica, elektricne struje i ostalih usluga su visestruko porasle dok se problem neisplacivanja plata i penzija uopste ne resava. Zauzvrat dobijamo prazna Milosevicevska obecanja da se strpimo, sacekamo neka bolja vremena dok se neprijatelji Srbije neutralisu. Hranite se gradjani FRJ po kontejnerima i djubristima, prodajte starudiju po buvljim pijacama dok ja i moji drugovi branimo imperijalisticke interese Rusije i pritom se bogatimo na vas racun, porucuju nam samozvani diktator Kostunica i njegovi kompanjoni iz DOS-a.

      Ubrzo po ustolicenju novog diktatora, FS Net je medju prvima primetio da DOS ne moze samostalno da oformi Saveznu vladu niti da udje sa nekim normalnim u koaliciju. Posle duzeg razmisljanja doslo se do zakljucka da Kostunica ne moze opstati kao predsednika ako SPS i SNP oforme vecinsku koaliciju tako da je u dogovoru sa Milosevicem i Bulatovicem odluceno da DOS udje u koaliciju sa Staljinistickom Narodnom Partijom Momira Bulatovica. Narod sigurno nije zasluzio da posle svih ovih godina Milosevicevog terora njegovi rusitelji udju u koaliciju sa njegovim satelitima iz Crne Gore kojih su se Crnogorci javno odrekli bojkotujuci velikom vecinom savezne izbore. FS Net je odmah na ovo ukazao a odmah zatim i na cinjenicu da je 4/5 srpskog parlamenta u rukama SPS/JUL/SRS kao i to da je predsednik Srbije Milutinovic. Svima je dobro poznato da su ovlascenja Savezne vlade nad republikama gotovo nikakva i da je njena jedina uloga diplomatska. Do tog zakljucka su ubrzo dosli i drugi tako da je onda opet upotrebom sile i pritisaka stvorena nekakva suluda tranziciona vlada koja nije ama bas nista uradila dok su vanredni izbori za parlament Srbije, a ne i za predsednika Srbije, zakazani za kraj decembra bez ikakvog obrazlozenja. Istim scenariom DOS opet dolazi do pobede a najveci broj poslanickih mesta pripada Kostunicinoj stranci DSS. Djindjiceva DS dobija samo 45 mesta sto je identican broj mesta koji je Vuk osvojio 1997. tj. identican broju mesta koju su zajedno osvojili DS i SPO 1990!? Sve ovo ukazuje da Ruski imperijalisti i dalje uspesno vuku sve konce na politickoj sceni Srbije. Milutinovic je i dalje predsednik Srbije a svaka pomen odrzavanja vanrednih predsednickih izbora se odmah ucutkuje. Kraj price nista nije bolji nego njen pocetak. Izjave novog premijera Djindjica smo vec jednom culi od strane Seselja, Slobe i Mire 1997. kada su najavili borbu protiv kriminala koja se pretvorila, kao po obicaju, u krvavi obracun sa neistomisljenicima i cistkama u sopstvenim redovima ne bi li jos vise ucvrstili svoju vlast. Procitajte najnoviju izjavu Djindjica "DJINDJIC ZA VECI RUSKI UTICAJ NA BALKANU" pa i se i sami uverite da nikakvih promena nema. Ustolicenje sedam potpredsednika koji su kao slucajno svi lideri stranaka u DOS-u nije nista drugo nego grabez za vlast. Koja je njihova uloga u parlamentu Srbije to nikome nije jasno.

      Predvidjanja FS Net-a da je DOS gubitnicka kombinacija za koju nece glasati ni trecina biraca se pokazala kao tacnom. Iako su neprestano krili pravi odziv biraca svo vreme, konacan odziv od nekih 20% je mnogo nizi od naseg predvidjenog od 30% tako da je bojkot u potpunosti uspeo. Tamo gde nije bilo agenata SDB i Milosevicevih urlatora odmah je ustanovljen katastrofalan odziv kao na Kosovu, manji od 10% i Crnoj Gori od nekih 20%. Pravi odziv na teritoriji Srbije je bilo tesko ustanoviti jer su OEBS, CESID i Zapad stali iza Kostunice i otvoreno se pridruzili kampanji laznih anketa. Nekom nesmotrenom greskom, izvesni mediji su objavili pravi odziv za ponovljene izbore za parlament Srbije nadujuci se da niko na to nece obratiti paznju. Brojka od 20% je konacno ugledala svetlo dana a da u nju ne treba sumnjati govori i podatak da je 70% biraca koji su izasli na ponovljene izbore glasalo za DOS. To je gotovo identicna brojka koju su saopstili prilikom prvog kruga glasanja na republickim izborima ali je tada objavljeno da je na glasanje izaslo 60% biraca. S obzirom da su svi ponavljali kako DOS-u odgovara veci odziv biraca onda je sasvim jasno da je nemoguce da pri tri puta manjem odzivu biraca procenat onih koji su glasali za DOS ostane isti. Ono sto FS Net namerno nije hteo da predvidi to je upravo ono sto se desilo tj. velika Miloseviceva prevara zajedno sa Kostunicom i Djindjicem. Postojale su samo dve opcije, ubedljiva pobeda Milosevica i tezak poraz DOS-a i Miloseviceva prevara i dovodjenje DOS-a na vlast ali i jos tezi poraz, bolje receno totalni debakl DOS-a. U oba slucaja DOS je jasno gubitnik a u ovom drugom slucaju jos i tezi gubitnik jer su se njegovi lideri prodali Milosevicu i Ruskim imperijalistima i tako definitivno unistili demokratsku opoziciju Srbije. Ako ima nekog ko misli da je ovo dobro za Srbiju onda neka se zapita sta se promenilo u medjuvremenu, sta ocekuje Srbiju u narednih sest meseci i gde je konacni izlaz iz ovog uzasa. Za razliku od ostalih koji su napustili borbu protiv Staljinizma i ruskog imperijalizma, FS Net nastavlja nesmanjenom zestinom da se bori za istinski slobodnu Srbiju a ne kojekakvu sarenu lazu koju zele da nam prodaju ruski imperijalisti i slabici na Zapadu nesposobni da konacno zadaju smrtni udarac KGB-u i Staljinizmu. Svi koji se usude da kritikuju novu vlast a nisu iz redova SPS-a, bivaju brutalno uklonjeni sa javne scene poput Marka Jankovica i legende srpskog novinarstva Milovana Brkica.

      Ono sto ipak nismo predvideli jer nam ni u snu nije palo na pamet su dogadjaji na svetskoj politickoj sceni od kojih americki predsednicki izbori zauzimaju centralno mesto. Mogli ste i sami da primetite da je u periodu od septembra do kraja decembra prosle godine namesten veliki broj novih levicarskih i komunistickih rezima sirom sveta pod patronatom Moskve. Nikome pametnom to ne bi palo na pamet s obzirom da Bush-ova pobeda nije dolazila u pitanje jos od nominacije kandidata za predsednicke izbore pocetkom godine. Namestanje novih i ucvrscivanje starih ruskih satelita nema nikakav smisao onda jer je svakome jasno da bi oni odmah bili osudjeni na propast s obzirom da Bush-ova administracija nema nikakve namere da finansira levicare i komuniste koji se zalazu za legalizaciju prostitucije, droga, homoseksualnih brakova, eutanazije, promocije abortusa, distribuiranja besplatnih kontraceptivnih pilula i kondoma po skolama i slicnim glupostima poput one u Berlinu gde je sudija presudio da prostitucija cak nije ni nemoralna!? Do ovog zakljucka su verovatno dosli i Putin i njegovi KGB drugari iz Kremlja pa je stoga doneta suluda odluka da se po svaku cenu pomogne Al Gore-u ne bi li pobedio Bush-a i produzio agoniju svetskog komunizma za jos koju godinu s obzirom da su ruski imperijalisti ziveli na racum MMF-a u proteklih deset godina, a koje je Bush odavno nameravao da ukine jer je novac namenjen ruskom narodu i ruskoj privredi zavrsavao po dzepovima raznih Cernomirdina i ostalih vlastodrzaca. FRJ i Milosevic su bili i ostali veliki problem za Clintonovu administraciju do njenog samog kraja tako da se uklanjanje Milosevica i dovodjenje demokratskog rezima u Srbiji stavilo kao prioritetno. Bas negde posle 5. oktobra Gore je pomocu vec standardno glupih i namestenih anketa uspeo da dodje do 51% popularnosti dok je Bush tada spao ispod 40% na nekih 38% iako je do tada Bush bio u pedeseticama a Gore u trideseticama odrazavajuci sigurnih 10% prednosti. Kako smo mi konstantno i uporno objasnjavali o kakvoj se prevari radi u Srbiji i kako je Kostunica nastavio sa starom Milosevicevom taktikom ucenjivanja i pljuvanja po Zapadu tako je i efekat Srbije poceo da se smanjuje i Gore-ova prednost je pocela da se topi da bi konacno nekoliko dana pred izbore Bush presao u vodjstvo od nekih 5%. Uz obilatu pomoc americke komunisticke partije i sindikata Gore je uspeo da dobije nekoliko kljucnih drzava i tako izbore ucini neizvesnim svodeci ih na prebrojavanje glasova na Floridi. Nadam se da ste procitali nase komentare vezane za americke izbore i uvideli o cemu se radilo. Ishod znate tako da vam je sada jasno da su ruski imperijalisti pretrpeli jedan od najvecih i najverovatnije odlucujuci poraz u borbi za dominaciju sveta u celini. FS Net je tako postala novi Bastogne*, mali gradic u Belgiji koji Hitlerova armada nikada nije uspela da zauzme. Gubitak na vremenu, teske vremenske prilike i heroizam branitelja bili su od presudnog znacaja za neuspeh Hitlerove kontraofanzive posle koje je put za Berlin bio sirom otvoren. Nasa prognoza je da Putin i Staljinizam u Rusiji imaju jos nekih godinu dana, mozda dve. Najbolji pokazatelj da je ruskim satelitima odzvonilo su dve Castrove izjave povodom pobede Bush-a. U prvoj, Castro konstatuje da Bush nije glup kao sto izgleda dok u sledecoj govori kako su milioni naoruzanih Kubanaca spremni da brane njega i revoluciju!? Jedina invazija Kube koje Castro treba da se plasi je invazija samih Kubanaca zeljnih domovine, slobode i demokratije.

FS Net Editor

* http://www.army.mil/cmh-pg/books/wwii/Bastogne/bast-fm.htm, The After Action Report for December 1944 says:

Preoccupation with the key position of Bastogne dominated enemy strategy to such an extent that it cost him the advantage.
of the initiative. The German High Command evidently considered further extension to the west or north as both logistically
and strategically unsound without possession of Bastogne, as that town overlooks the main roads and concentration areas of
the spearheads.