Zvonimir Trajkovic, savetnik predsednika Srbije 1990-1992, o radu sa Slobodanom Milosevicem iza dobro izolovanih vrata predsednikovog kabineta
Padom Milosevica, a to je neminovno posle ovako krupnih gresaka, nestace i SPS i JUL
Tako govori, na pocetku treceg, zavrsnog dela razgovora za Nedeljni Telegraf, inzenjer Zvonimir Trajkovic, savetnik predsednika Slobodana Milosevica od 1990. do 1992. godine, odgovarajuci na pitanje kako se trosila karizma srpskog predsednika.
· Pre pocetka rata u Hrvatskoj i Bosni postojale su procene o ceni koju ce Srbija platiti ako Srbe ne zadrzi na njihovlm etnickim prostorima. Operisalo se cifrom do bi dolazak dva millona Srba preko Drine kostao Srbiju nekih 19 milijardi dolara. Da li su se te procene nasle na Milosevicevom stolu?
- Kako da ne! Te procene su bile grube, jer niko ne moze da izracuna koliko tacno kosta to sto gubite zavicaj. Procena je podrazumevala cenu resocijalizacije priblizno dva miliona ljudi koji bi neminovno dosli iz Hrvatske i danasnje Republike Srpske, odnosno Bosne i Hercegovine u Srbiju. Ako Srbiju vidimo kao jedan brod na koji se ukrcava jos dva miliona Ijudi, pored milion nezaposlenih koliko smo imali u torn momentu, tom brodu preti potonuce. Nama je trebalo neuporedivo manje para i angazovanja da te ljude zastitimo tamo gde se oni nalaze. Mislim da smo tada baratali cifrom od nekih tri milijarde dolara...
- Normalno, zato je i stvarana Republika Srpska Krajina. Oni su tamo imali svoje kuce, imanja, radna mesta... Ne kazem da bismo svakog mogli da zastitimo, ali bismo veci deo stanovmstva uspeli da zadrzimo. Ne mislite valjda da su Martic, Babic i ostali odlucivali sta da se radi? Oni su, kao svi ljudi u nevolji, dolazili da pitaju sta treba da rade. Da se razumerno, ovo je bio grubi aspekt posmatranja; tu se jos razmisljalo o razmeni teritorija, o eventualno mirnim preseljenjima na osnovu drzavnih dogovora.
- Sve je on to nosio sa sobom, i bez obzira koliko bio pametan i vispren, to sam nije mogao da radi. Bio sam misljenja da predsednik okupi predstavnike vecih stranaka, intelektualce i druge kompetentne ljude - njih dvadesetak, i da se posle tog razgovora utvrde strateska opredeljenja. To bi se kasnije iznelo na skupstinsku sednicu, a potom predstavilo i svetu. Dakle, da se kaze dokle smo spremni da se povlacimo sta ni po koju cenu necemo prihvatiti. Svet ne bi mogao da ignorise jedinstvene stavove cele nacije, a tu i takvu poruku nikada nismo uputili, niti smo jasno rekli sta hocemo, a sta necemo.
· Da li se Milosevic tada mogao savetovati? Na koji nacin je u ono vreme blo amortizovan uticaj njegove supruge Mire Markovic, koji danas, bar u javnosti, izgleda znatno snazniji?
- Ni tada niko nije mogao posebno da amortizuje njen uticaj. Medjutim, pre cetiri-pet godina, sve je ipak bilo drugacije i zbog predsednikovog okruzenja i zbog druglh okolnosti. Milosevic nije bio tako cvrsto ustolicen kao predsednlk, pa ni njegova supruga nije osecala tu moc prve dame kao danas. Sa slabljenjem Milosevlcevog okruzenja jacale su druge strukture. Proculo se u politickim krugovima da supruga predsednlka Milosevica ima znacajan uticaj na njega. I onda su mnogi poltroni, cak i poltroncici, krenuli da joj se prlblize, ne bi li napravili kakvu politicku karijeru...
· Da li se moglo pretpostaviti dokle ce to ici?
- To sto se predsedniku i njegovoj supruzi dogadjalo potpuno je normalno. Svugde u svetu se dogadja nesto slicno. Samim tim ona je pocela da jaca, osecala se snaznijom i mocnijom, pocela je da ostvaruje sve brojnije kontakte sa ljudima, a onda apetiti neminovno rastu. I danas smo dosli tu gde jesmo. Njegova supruga je sada i za samog Milosevica veliki problem. U SPS vecina clanova njegove partije ne odobrava aktivnosti predsednlkove supruge, ali ne sme to javno da iznese.
· Milosevicevi pogledi na opozlciju su dosta cudni. Da li je on iskreno priznao postojanje parlamentarne Srbije, ili je i to bila neka ishitrena odluka u nizu mnogih koje je napravio?
- On je vecito na opoziciju u Srbiji gledao kao na sminku. Nesto kao crveni karanfil u reveru. Mislim da bi i on i njegova supruga hteli da stvore jedan potpuno novi sistem koji ne podrazumeva veci broj partija. Pri samom stvaranju stranaka u Srbiji doslo je do jedne potpune neravnopravnosti. SPS je prigrabila sav imetak Saveza komunista i Socijalistickog saveza, a opoziciju pustila na livadu. Onda kazu: idemo na izbore! To je neozbiljno. Ako je to vec uradjeno, stvar je mogla relativno lako da se resi posle prvih izbora.
· Na koji nacin?
- Posle prvlh izbora drzava je trebalo da zauzme jasan stav: stranke koje su isplivale do vrha postale su parlamentarne stranke, a tim strankama, prema rezultatima izbora, drzava je trebalo da obezbedi fond za normalno funkcionisanje. Znaci, drzava je morala da obezbedi minimum sredstava za nesmetano funkciomsanje bar parlamentarnih stranaka, a ne da ih stalno optuzuje da primaju pomoc iz inostranstva. Nista od toga nije uradjeno, vec su koriscene sve metode da se stranke razore.
· Koliko se o tome raspravljalo u vrhovima vlasti?
- I pre i posle izbora se vodila rasprava da mi, ako hocemo da imamo normalnu opozlciju, moramo da joj obezbedimo sredstva. Govorili smo, cak: ako stranke budu sputavane i budu bez sredstava za normalno funkcionisanje, trazice izlaz na nekoj drugoj strani, a tako lako mogu da budu pretvorene u eksponente tudjih interese.
· I sa takvim argumentima se islo pred Milosevica?
- Svakako. Medjutim, samo jedna manja grupa ljudi, koja je tada bila u predsednlkovom okruzenju zalagala se da se strankama omoguci normalan rad. Oni drugi, mnogobrojniji, znali su da predsednlk voli da vidi stranke samo kao dekor. Ta opcija je i odnela prevagu.
· Da li se Milosevic konkretno izjasnjavao o tome?
- Ne mora predsednlk posebno da se izjasnjava o tim pitanjima, ali vi to mozete da vidite iz njegovlh poteza. Cak, Milosevic svoj odnos, pa i netrpeljivost prema drugim strankama, uopste nije skrivao. Posle prvih visestranackib izbora predsedniku nije padalo na pamet da primi lidera najbrojnije opozicione stranke. Na moje insistiranje da komunicira sa liderom SPO, odgovorio je: Neka Vuk pismeno zatrazi prijem! Te i takve postupke predsednika republike vide i ostali, a onda prestaju sve komunikacije.
· Tako je bilo od samog pocetka?
- Gledano spolja, mozda je na pocetku izgledalo da cemo mi u Srbiji uspostaviti normalan visestranacki zivot. Medjutim, brzo se videlo da Milosevic ima nameru da vlada kao komunista, a tu okolo neka se muvaju neke stranke, vise-manje kao dekor. Verujem da se kod Milosevica takvo razmisljanje javilo i zbog superiornosti SPS u vreme prvih izbora. Socijalisticku partiju, sa infrastrukturom koju je nasledila, odnosno imala, ne bi pobedio niko u narednlb 30 godina.
· A ta ta partija stigla je na prag poraza vec za nekoliko godina?
- Zbog sijaset pogresnih poteza, lose kadrovske politike u samom vrhu partije, sve otvorenijeg kriminala, arogancije, pa i opustenosti zbog svoje prevelike snage. Verujem da ce se SPS vrlo brzo raspasti u dve potpuno odvojene frakcije. Padom Milosevica, koji je posle ovako krupnih gresaka neminovan, sa politicke scene nestace i SPS i JUL.
· Zbog cega mislite da ce se to dogoditi?
- Za sve ove godine Milosevic je pred sobom imao samo jedan cilj: Vlast! Sve je podredio tome, drzavu i drzavne interese, stranku i ponasanje. Izgradjivao je samo one sisteme koje moze da koristi u tu svrhu, a sve drugo bilo mu je manje vazno. I valjda zbog te prevelike ljubavi prema vlasti upadao je iz greske u gresku, kao sto zaljubijen covek cesto ne primecuje ono sto svi vide.
· Ipak, socijalisti su preziveli 1993? Potom su jos osnovoli i JUL..
- Zato sto su za protivnlka imali neorganizovanu i nerazvijenu opoziciju i zato sto je ta opozicija po treci put izasla na izbore nespremna i neorganizovana. Podseticu vas na jedan primer. Na izborima 1993. SPS je osvojio svih 23 mandata na Kosovu, a opozicija nije imala nijedan. Pitajte opoziciju kako je pokrila posmatracima taj prostor? Nisu uopste imali posmatrace, pa ni mogucnost da se zale na rezulate izbora. A ta 23 poslanicka mandata doneli su SPC prevagu u parlamentu. Pogledajte sada sta se dogadja na izborima: opozicija pobedjuje u vecim gradovima, a gubi u selima i manjim mestima. Znaci, nema dobro organizovanu kontrolu izbora.
· Cime to ilustrujete?
- Nemoguce je da opozicija ubedljivo pobedi u Nisu a isto tako ubedijivo izgubi u Merosini, kad gotovo svi Ijudi u Merosini rade u niskim fabrikama i dele sudbinu sa Nislijama. Pracenje izbora je veoma skupo, samo za 22 hiljade posmatraca treba izdvojiti 2,2 miliona maraka - 100 maraka na ime dnevnica, putnih troskova. Tek kad se opozicija uozbilji i shvati da je kontrola izbora prva i najozbiljnija stvar, vaznija od postera i reklama, tek onda moze ocekivati ubedljivu pobedu. Na ovom primeru se vidi zasto je toliko vazan problem finansiranja stranaka.
· Znaci li to da se koalicijom SPS - JUL islo na ponistavanje "parlamentarne Srbije"? Da stranke budu puka kozmetika, a na stvarnoj politickoj sceni ostanu samo Socijalisticki savez i Komunisticka partija?
- To je sve bilo dogovoreno u krugu predsednickog bracnog para, pa je logicno da SPS i JUL budu koalicioni partneri. Rukovodstvu i clanovima obe stranke odluka je samo saopstena, uz zahtev da se to sprovede. Ostale partije, ako u tome vide neki svoj interes, mogu da se pridruze, a svi ostali su opozicija koju treba unistavati na sve nacine. Secate se, predsednik je to i javno nagovestio, kad je rekao da bi zeleo da stvori jedan - svedskl tip socijalizma! Naravno, tako sto smatra da bi opozicija u doticnom sistemu trebalo da bude samo "lep dekor".
· Na pocetku razgovora rekli ste nam da nikada niste bili clan nijedne stranke...
- Sve ovo sto sam izneo oko partija predstavlja moje vidjenje predsednikovog okruzenja. Kao sto nisam bio clan Saveza komunista, tako nisam postao clan nijedne partije. Kao predsednlkov savetnlk prisustvovao sam, nekoliko puta, sastancima SPS samo zato sto je Milosevic bio na tim skupovima. Na osnovu svega, trudeci se da predsedniku pomognem kao profesionalac, uocio sam ono sto se radilo u njegovom okruzenju - permanentno razbijanje opozicije.
· Kako je, sa uvodjenjem vlsestranacja, pocelo stvaranje krupnijih srpskih biznismena? Kako su Karici postali tako mocni?
- Celom engleskom imperljom viadale su 23 porodice, pa ne bi bilo nista neobicno da u Srbiji kapitalom vlada petnaestak porodica. Kad kazem "vlada", mislim na finansijsku moc. A posto je finansijska moc gotovo uvek u sprezi sa politickom, bilo je potpuno normalno da se ovih godina kod nas ubrzano odigra raslojavanje drustva. Sankcije i hiperinflacija su ubrzale taj proces: pod sankcijama je samo povlasceni broj ljudi mogao da barata drzavnim novcem i profitabilnom robom, a pod hiperinflacijom bankarske kredite dobijale su samo poviascene grupe finansijsko-politicke elite...
· Kako su Karici stigli na vrh te elite? Da li ih je neko izabrao?
- Ne mislim da ih je neko izabrao. Ako se secate, svi smo davali neke pare u Fond za razvoj Srbije i svi smo hteli da se Srbija razvija. Karici su revnosno podneli sijaset projekata Fondu, a kod predsednika Milosevica dosli su sa pricom da ce na Kosovu napraviti 100 malih fabrika. Milosevic je to prihvatio, postavljeno je sijaset kamena temeljaca, ali fabrike nikad nisu napravljene. Deo para iz fondova je uzet, a cak i ako je sve to vraceno, Karicima se ukazala prilika da taj novac uloze u druge, profitabilne poslove. Tako su poceli da ulaze u finansijsku, a kasnije i politicku elitu.
· Do Ii im je Milosevic licno pomogao na tom putu?
- Ne znam, all ne verujem da su bez njegovog znanja mogli kasnije da dobijaju kredite od Narodne banke, cak i u periodu hiperinflacije. Drugo, tu su i zloupotrebe: ljudi za koje se zna da su bliski Milosevicu kazu: Predsednik smatra da bi to trebalo uraditi! Pokusajte vi sad da proverite da li je to tacno? Treba najpre da zovete Milosevlca i da ga pitate. Ne mozete da ga dobijete, a mozda bas i nemate petlju da ga pozovete!
· To je bilo razradjena sema za mnoge srpske biznismene?
- Kad se jednom udje u te krugove politicke i finansijske moci, onda to veoma lako ide. Imate mogucnosti da dobijete prave informacije, da predlazete profitabilne poslove koje cete uraditi. Lako obezbedjujete podrsku banaka i da ne nabrajam dalje prednosti: veliki poslovi se prave i veliki novac zaradjuje samo u tim krugovima.
· U poslednje vreme sve to vezuje se za Milosevica i njegovu porodicu?
- To stvarno ne znam. Nemam takve podatke - da li je Milosevic direktno u dilu sa Karicima? Znam da su Karici dolazili kod predsednlka, oni su se i privatno posecivali, ali doista ne znam sta je u tim prilikama dogovarano.
· Navodi se da su oni cuvari niegovog novca?
-O tome se prica, ali ono sto nemam kao podatak, ne mogu ni da tvrdim. Ranije sam napomenuo da Milosevic obicno razgovara u cetiri oka. To nisu protokolarne posete, pa da se zna o cemu se razgovora i sta je dogovoreno.
· Moze li da se kaze da je Milosevic tolerisao takav uspon finansijsko-politicke elite?
- On je svakako znao za njih. Zasto to nije sprecavao, zasto to nije radjeno drugacije, to stvarno ne znam. Na takva pitanja jedino vam on moze dati odgovor.
· Do li je znao sta se zbiva oko Dafine ili Jezde?
- Kod Dafine sam isao ja licno, sa namerom da ona finansira neke od manjih projekata na Kosovu, ali i da izbliza vidim sta se tu dogadja. Iznenadio sam se haoticnim stanjem i obimom poslova u tom momenta, pa sam odustao od predloga. Izneo sam svoje utiske predsednlku i rekao da se to moze pretvoriti u veliki, pa cak i drzavni problem.
· Somoinicijativno ste isli?
- Da, samoinicijativno. Imao sam obicaj da referisem predsedniku i nikada od njega nista nisam skrivao. Ako sam i povlacio neke samoinicijativne poteze, moja praksa je bila da o tome obavezno izvestim Milosevica.
· Da li je Dafina dolazila kod predsednlka?
- Da, bila je nekoliko puta. Nisam prisustvovao tim razgovorima, ali sam kasnije cuo da se razgovaralo o tome da "Dafiment banka" sufinansira izgradnju stanice Vukov spomenlk. Meni se to nije dopadalo, jer sam smatrao da moze da izbije skandal. Dafina je radila sa kratkorocnlm pozajmicama i brzim obrtom novca. Sa vecom masom, to je bilo tesko izvodljivo. Posto sam pretpostavio da ce sve to veoma brzo puci, nisam zeleo da ona ucestvuje u finansiranju drzavnih projekata.
- Kako da ne! Smatrao sam: ako dodje do sloma, to se moze negativno odraziti na predsednikov ugled...
· Javnost se donas tesko moze oteti utisku da su i Dafinu i Jezdu napravili mocnici, odnosno drzava, ne bi li izvukli devize iz slamarica?
- Ja tu imam potpuno drgacije misljenje. Drzava nema razioga da pravi nikoga. Ona ce vas pustiti da nesmetano radite, a kada postanete ozbiljni, onda ce vas angazovati. Zasto bi drzava rizikovala da li cete vi uspeti ili ne? Dakle, ne da bi se uzele devize iz slamarica, nego da bi se neciji novac, znanje, neciji potencijal usmerio u odredjenom pravcu. Bilo bi idealno kada bi se usmerio u pravcu razvitka drzave, ali se u ovom slucaju usmerio u prlvatne dzepove.
· To se moglo pratiti - postoje nadlezne drzavne sluzbe. Zasto se nije reagovalo?
- Ne znam. Tacno je da se znalo, pojedini strucnjaci su javno na to upozoravali, ali reakcije nlje bilo. Verovatno je u celoj igri bilo mnogo licnih interesa, pa se zbog toga nije ni reagovalo.
· Nije li to bio put ka kriminalizovanoj drzavi - 1990. nisu postojale tolike preference da budemo ovako kriminalizovano drustvo?
- Nije se reagovalo na pocetku i kriminal je poceo naglo da se siri. Nije bilo potrebne zelje i odlucnosti da se on suzbije. Danas je to mnogo teze uciniti, suvise je ljudi, na raznim nivoima, upleteno u sve to.
· To znaci da smo dobili sopstvenu "proizvodnju" biznismena, na ivici zakonitosti?
- Milosevic se u pocetku branio da je pravio odredjene kadrovske greske, i ja sam mislio da je tako. Danas sam potpuno ubedjen da on ne pravi greske nego da upravo bira takve kadrove. Hocu da kazem, ljude koji su na granici kriminala, pa i u samom kriminalu... Ako birate takve, oni moraju da budu apsolutno poslusni. Svakog momenta mogu da se otvore fioke i papiri iznesu na svetlo dana. A takvl ljudi ne mogu da imaju svoje ja pa moraju slepo da sprovode odredjene naloge. To je jedan od nacina vladanja i to vrlo efikasan.
· Da li Vi to mislite na ministarsku aferu?
- Ministarska afera je samo jedan od primera koji potkrepljuje ono sto sam rekao. Ministri su nastradali zato sto su otisli na razgovor sa Cosicem, a sa njim se Milosevic upravo razilazio. Zapravo, njihove kriminalne radnje su odavno istrazene, ali su stajale u fiokama, da bi ugledale svetlo dana kada su se ministri pokazali kao neposlusni.
· Koliko je tacna epizoda da je predsednik tada zatrazio od policije spisak visokik sluzbenika koji su umesani u kriminal, a da mu je odmah postalo jasno, kad je video taj spisak, do bi ostao bez drzave?
- Ta anegdota ima pnzvuk crnog humora, i zao mi je sto u njoj ima dosta istine. Dok sam blo u kabinetu zalagao sam se da u vrhu drzave ne sme da bude kriminala. Sve oci su uprte u nas, i ako primete da kod nas nije sve u redu, nastace opsta pljacka. Kriminal je bio jedan od kljucnih razloga zbog kojeg sam, nesto kasnije, morao da napustim kabinet. Izgleda da sam pogresno shvatao borbu protiv kriminala.
· Kako resiti problem kriminala u drzavnom vrhu? Hoce li neke nove vlasti legalizovati i takva bogatstva?
- Ne mislim da ce kriminal i sve kriminalne radnje moci da se legalizuju. To bi bilo tragicno za jednu drzavu. Ali, nije ni pametno, pa i moguce, toliki broj ljudi osuditi na zatvorske kazne zbog kriminalnih radnji. Sklon sam razmisljanju da se, na odredjeni nacin, izvrsi jedna opsta abolicija okrivljenlh, s tim da se drzavi ili preduzecima vrati pokradeni novac. Obrazlozenje: bilo je to jedno haoticno ratno vreme u kome su mnogi poklekli. Verujem da bi se tim novcem mogli popuniti mnogi prazni fondovi, a pre svega prazna drzavna kasa.
Da, razgovarao sam sa gospodjom Markovic. To je veoma bistra i ambiciozna zena, a mogu da kazem i da je dobar sagovornik. Ona vam jasno i glasno kaze sta hoce, a sta nece. Znajuci za njen uticaj na predsednika, jednom prilikom trazio sam da i ona izvrsi pritisak na njega, kako bi prihvatio odredjene predloge. Ona mi je jasno rekla: Ja to necu da mu kazem, jer imam potpuno suprotne stavove u odnosu na to sto ti predlazes.
Ne. Ona je pocela ranije da se bavi politikom od svog supruga i cesto je bila ispred njega, pa njeno danasnje ponasanje, bar za mene, nije veliko iznenadjenje. Jedan dobar deo zasluga za brzi politicki uspeh Slobodana Milosevica pripada njoj. Mislim da je njena osnovna ideja da treba napraviti novi sistem koji bi bio nesto izmedju socijalizma i kapitalizma - neki "humani kapitalizam". Ona je kosmopolita, pa zato smatra da je pitanje granica i teritorija potpuno nevazno. Jos na samom pocetku rata u Hrvatskoj smatrala je da mi tu ne trebamo da se mesamo jer Srbi u Hrvatskoj su "hrvatski problem, a ne srpski."
Ne. Milosevic ne pise govore. Svoje govore pravi na sledeci nacin, uzima jedan mali diktafon i drzi govor u svom kabinetu. To se onda prekuca, veoma malo se koriguju izvesne formulacije, i to je sve.
Nisam se bavio tim poslovima, to su radili drugi ljudi, mada sam imao uvid i mogao da dam odredjene sugestije. Inace tako korigovani tekst Milosevic pogleda, nesto sitno izmeni i govor je gotov. Mislim da je dobro sto on to radi na jedan takav nacin.